| Pjesma za mačke
I upita Bog mačju dušu:
»Jesi li spremna doći kući?»
»O, da, uistinu jesam,» odgovori voljena duša,
»a kao mačka, kao što se zna, ja najbolje znam
kako u svemu da odlučim sama.»
»Dolaziš li?» upita Bog.
»Uskoro,» odgovori anđeoska mačja duša,
»jer moram ići polako.
Moji su ljudski prijatelji zabrinuti
jer zasigurno me, kako vidiš, trebaju.»
«Zar ne shvaćaju,» upita Bog,
»da ih napustiti nikada nećeš?
Da duše su vaše dovijeka isprepletene
jer ništa ni stvoreno ni razoreno nije.
Naprosto jest… uvijek i zauvijek.»
«Na kraju će shvatiti,»
odgovori veličanstvena maca,
»jer u srca ću im šapnuti
da uvijek sam s njima,
da naprosto jesam… uvijek i zauvijek.»
Nepoznati autor
|